BRAND & PRINT DESIGN AGENCY

Kreativne ideje.
Promišljen dizajn.
Opipljivi rezultati.

Blog / Intervju za Media Marketing

Naš kreativni direktor i kreativni direktor agencije Damir Design pričali su za Media Marketing (print izdanje) kako izgleda baviti se kreativnim poslovima u maloj sredini kakav je Bihać. Ono o čemu su pričali pročitajte u nastavku.

Razgovarao / Ekrem Dupanović


NE VRAĆAJ SE KUĆI, JER AKO SE VRATIŠ U MALI GRAD, TEŠKO DA ĆEŠ SE BAVITI DIZAJNOM I POSTATI DIZAJNER – naslov je članka koje je objavio regionalni časopis o oglašavanju i PR-u “MM”.

Ovo je razgovor o tome kako se u malim sredinama baviti kreativnim komunikacijama, šta pomaže, a šta odmaže razvoju profesije i, uostalom, može li se izvan centara ekonomske i političke moći raditi na projektima oglašavanja, ili je to privilegija samo glavnih gradova.

Damir Midžić i Nino Kasupović misle kako poduzeća izvan glavnih gradova imaju pravo i potrebu da na svom lokalnom području budu servisirani kreativnim uslugama. Imajući to na umu obadvojica su, u svom rodnom Bihaću, pokrenuli, svako svoj, studio za dizajn želeći da u budućnosti razviju full service agencije. Da bi njihove želje postale stvarnost ne zavisi samo od njih. Mnogo toga je do potencijalnih klijenata na širem području bihaćke regije koji, sva je prilika, do sada još nisu prepoznali potrebu da komuniciraju sa svojim tržištem, kupcima i korisnicima usluga.

STRIPOVI ZA IZBORE U AVGANISTANU

Kada je Damir završavao treći razred gimnazije izbio je rat. Bihać će biti u blokadi naredne tri i po godine. Na nagovor prijatelja uzima olovku u ruke i crta strip o diverzantima pod uticajem davno gledanih filmova Šibe Krvavca i davno čitanih „Mirka i Slavka“. Prijatelj je nosio strip nekim urednicima tadašnjih ratnih novina ali, očekivano, bili su odbijeni. Negdje pred kraj rata, počeo je ovladavati grafičkim programima (Corel Draw i Photopaint) kod drugog prijatelja, kompjuterskog fanatika, koji je cijeli rat „krao“ struju i kome su neki Unproforci donosili najnovije programe. Kad je potpisan Daytonski sporazum, pročulo da će se odmah demobilisati svi oni koji studiraju ili se upišu na fakultet. U decembru 1995, kreće s prvom grupom bihaćkih budućih studenata na put u Sarajevo koji je trajao dva dana. Namjeravao je upisati Akademiju likovnih umjetnosti i morao polagati prijemni ispit, dok su se na druge fakultete tada svi upisivali bez prijemnog. Položio je. Kaže da je imao sreću da ih je na prvoj godini studija u dizajn uvodio sjajni profesor Stjepan Roš, koji je bio silno entuzijastičan i bez čije inicijacije bi danas sigurno bio drukčija osoba. Malo kasnije došao je kod profesorice Amre Zulfikarpašić i profesora Bojana Hadžihalilovića. Amra je prema njemu bila dobra poput učiteljice, a Bojanovu genijalnost, nažalost, shvatiće tek kasnije, kad završi Akademiju i suoči se s praksom i realnim svijetom. „Nakon što sam odbranio diplomski rad, ovo dobro pamtim, profesor Roš mi je rekao da se nipošto ne vraćam kući, jer ako se vratim u mali grad, teško da ću postati dizajner ili se baviti dizajnom,“ prisjeća se Damir.

Ipak se vratio u Bihać i odmah se zaposlio u jednoj štampariji gdje je dobio priliku da dizajnira u biti sve što se može dizajnirati i odštampati – od vizitki za vlasnike autopraonica do biltena Općine Bihać i univerzitetskih udžbenika. Osvojio je prvo mjesto na javnom konkursu za dizajn grba i zastave Općine Bihać i dizajnirao logotip sajma EKOBIS. ÄŒetri mjeseca proveo je u Kabulu, u Avganistanu, u misiji UN-a, gdje je radio na razvijanju i dizajniranju letaka, edukativnih materijala i glasačkih listića za avganistanske parlamentarne izbore 2005. To je bio timski rad i ogroman posao jer je sve moralo biti ilustrovano u formi stripa, pošto je veliki broj Avganistanaca nepismen i sve instrukcije za glasače i posmatrače morale su govoriti jezikom slike. Po povratku u Bihać radio je veliki broj promotivnih materijala i vizualnih identiteta za lokalne klijente i pobijedio na javnom konkursu za znak Nacionalnog parka Una. Pobijedio je i na konkursu za turistički znak grada Bihaća. Dizajner je i izdavač najcjelovitije monografije o rijeci Uni – Una i Pounje: Biser Evrope, autora Željka Mirkovića, koja sadrži preko 400 fotografija, a štampana je dvojezično u tiražu od 1.000 primjeraka. Trenutno radi na fotomonografijiBosna i Hecegovina – očima ljubavi, Samira Sinanovića, u kojoj će se naći neke od do sad neviÄ‘enih i nefotografisanih vizura i potpuno nove perspektive predjela i detalja koji čine Bosnu i Hercegovinu. Dva njegova rada (za klijenta Austrotherm BH), objavljena su u specijalnom izdanju Media Marketinga, Kreativni portfolio 2010, na šta je posebno ponosan jer se nalaze rame uz rame sa radovima Bojana Hadžihalilovića, Borisa Ljubičića i Brukete&Žinića.

Vizija Damira Midžića je da nastavi u tom pravcu i da uradi projekat destinacijskog identiteta za grad Bihać, sa jedinstvenim sloganom i standardiziranim grafičkim identitetom, koji bi se aplicirao u širokoj lepezi proizvoda i usluga, od suvenira i razglednica do digitalne komunikacije i mobilnih aplikacija. Pored toga želi da, od trenutno dopunske djelatnosti, razvije marketinšku agenciju koja bi imala puni kapacitet za servisiranje klijenata na polju brendinga i marketinga.

IVAN STANKOVIĆ I BORIS BELAK GLAVNI KRIVCI

Prije nego što se počeo baviti dizajnom, Nino Kasupović je bio slikar, imao je 15 samostalnih izložbi i učešÄ‡a na likovnim kolonijama u regiji. Dizajnom se počinje baviti 2002. godine, kao dizajner za lokalne grafičke kuće, dizajnira materijale za nevladine organizacije. Osam godina kasnije osniva vlastiti studio za grafički dizajn NDizajn koji se fokusira na brand i print dizajn. Radi za klijente sa područja Bihaća, male firme (AS Interijer, Infokomerc, Aquamarine…). Godinu dana kasnije (2011) na područje USK-a dolazi slovenski internet provider Telinea s kojom Nino uspostavlja saradnju i radi dizajn štampanih materijala,

Ndizajn za njih vrši zakup oglasnog (OO H) prostora. Na širenje usluga odlučuje se nakon što je pročitao dvije knjige: „Osnovi kakodalogije“, Ivana Stankovića i „Ma tko samo smišlja te reklame“,Borisa Belaka. Prošle godine NDizajnse transformira u NDM(New design & media) i širi ponudu na brand design, print design i advertising. Sklapa svoj prvi veliki ugovor sa Bihaćkom pivovarom za dvije kampanje (Obavezna zimska oprema i ÄŒarobni momenti). Počinje suradnja sa kompanijama na USK (Unsko-sanski kanton), sa ciljem širenja na cijelu državu. Ovu godinu NDM započinje kampanjom za Bihaćku pivovaru Bogatstvo je u radosti!, kroz koju nastaje suradnja s produkcijskom kućom More-Magnets iz Zagreba i režiserom Filipom Filkovićem. Vizija Nine Kasupovića je da NDM postane full service agencija koja će raditi na pozicioniranju domaćih (prije svega USK) brandova.

Ovo je razgovor o tome kako se u malim sredinama baviti kreativnim komunikacijama, šta pomaže, a šta odmaže razvoju profesije i, uostalom, može li se izvan centara ekonomske i političke moći raditi na projektima oglašavanja, ili je to privilegija samo glavnih gradova. Bihaćka regija ima velike ekonomske potencijale koji su sada, nažalost, potpuno neiskorišteni. Za izlazak iz teške ekonomske situacije potrebni su investitori i odvažni poduzetnici. Kreativno komuniciranje može pomoći i u ovoj fazi, kada se traže investitori i ohrabruju poduzetnici, a kada se preÄ‘e u fazu razvoja, bez komunikacija će biti teško. Do tada će Bihać imati makar jednu full service agenciju koja će privredi moći pružiti neophodnu podršku.

KREATIVNE IDEJE SE NE TOVARE NA KAMION

Media Marketing: Baviti se kreativnim poslom u manjim gradovima, kao što je Bihać, priličan je izazov za koji treba dosta hrabrosti. Kako ste se odlučili na taj korak?

Midžić: Odlučio sam se još pri upisu na likovnu Akademiju, za to sam se i školovao. Ali bavljenje kreativnim poslom u maloj sredini prvo ide na mala vrata. Ja nažalost, još uvijek ne živim isljučivo odkreativnog i dizajnerskog posla. Agenciju sam registrovao kao dopunsku djelatnost, a stalno sam zaposlen u Kulturnom centru, u Bihaću, kao stručni saradnik i in-house dizajner, uglavnom za potrebe festivala „Bihaćko ljeto“ čiji je organizator Kulturni centar. Posao je fleksibilan, pa mi omogućava da se bavim i jednim i drugim.

Kasupović: Istina, hrabrost je prva i osnovna stavka za pokretanje ove vrste posla u sredinama poput Bihaća, ali isto tako bitna je i odlučnost da se istraje na tom putu. Bilo je jako teško krenuti, skupiti tu hrabrosti i reći sebi ja to mogu i ja to želim. Sreća ili ne, pojavio se prvi klijent, u trenutku kada se skupilo dovoljno hrabrosti i jednostavno me „gurnuo“ u posao. Krenuo sam sa idejom da opslužujem male lokalne kompanije brand i print dizajnom… Mislim da je odluka donešena u pravo vrijeme.

Media Marketing: Na području kojim Bihać dominira nema kreativnih agencija, ali ni klijenata. Da li je to šansa, pokrenuti stvari s mrtve tačke, ubijediti privredu, prije svega poduzetnike, da im je komunikacija neophodna

Midžić: Bihać nema velikih domicilnih firmi, a samim tim niti velikih, pa čak ni srednjih oglašivača čije je sjedište ovdje. Ali šansa svakako postoji. Potrebu za efikasnom komunikacijom uviÄ‘a sve veći broj privrednika, vlasnika malih i srednjih poduzeća. Ali problem nastaje u momentu kad treba naplatiti intelektualne usluge, to jest kreativu. Još uvijek je kod nas puno lakše naplati nešto što se može natovariti na kamion, nego ideju koja se ne može mjeriti fizičkim karakteristikama. Kreativni i dizajnerski posao se ovdje još uvijek ne doživljava kao ozbiljna profesija, nego kao dječija igrarija. Tom utisku doprinosi i veliki broj diletanata koji se pokušavaju baviti ovim poslom, za koji ne treba diploma ili stručni ispit, pa bi bilo dobro da se i ta naša struka konačno nekako reguliše.

Kasupović: Do naše pojave na ovom području nije bilo nikog ko se profesionalno bavi vizuelnim komunikacijama. Iako ne smijemo zaboraviti da je jedna od najvećih BH kreativnih agencija nastala baš u Bihaću, a sada joj je sjedište u Sarajevu. Situacija u privredi svima je dobro poznata, klijenata nema i onaj mali broj koji postoji jednostavno ne shvata važnost komunikacije, ali to nije razlog da odustanemo od njih. Mi smo ti koji njih trebaju „preodgojiti“, učiti ih o važnosti komunikacije za njihov opstanak na ovako poljuljanom tržištu.

POTREBNO NAM JE STRUKOVNO UDRUŽENJE

Media Marketing: Da li ste vas dvojica dovoljni da se stvari pokrenu, ili vam je potrebna podrška cijele oglašivačke industrije iz BiH da biste uspjeli u svojoj nakani

Midžić: Mogu se nadovezati na prethodno pitanje. Bilo bi dobro kad bi postojalo neko cehovsko udzuženje bh. oglašivačke industrije ali ono, nažalost, ne postoji. Ako bi postojalo, onda bi mi bili članovi tog udruženja, mogli bi se obratiti barem za savjet, ali s obzirom da ne postoji, onda ne znam ko bi i kako nama dvojici dao neku konkretnu podršku. Nas dvojica možemo pokrenuti neke stvari, već se nešto malo i pomaklo, ali kao i svi pionirski pokušaji i utabavanje staza, to ide sporo i teško.

Kasupović: Ne možemo sami. Mi smo stvari pomjerili s mjesta, ništa više nije isto kao prije. Krenuli smo, radimo, pokušavamo malim i srednjim poduzećima objasniti koliko je važno kominicirati, jedan dio ih je shvatio, dobar dio nije, ali nismo do sviju ni stigli. TakoÄ‘er je važno da doÄ‘e do decentralizacije, da ostatak industrije shvati da se ne vrti sve oko Sarajeva ili Banja Luke. Mislim da Vesna Beganovićsljedeću Branding konferenciju treba održati u Bihaću, sve te velike ljude dovesti ovdje da nam oni pomognu u našoj misiji. Siguran sam da bi odveli i jedan dio klijenata, ali to su oni kojima mi ionako ne bismo mogli pružiti adekvatnu uslugu. I to nam nije problem, jer bi se probudio dobar dio novih koji su nama jako bitni.

Media Marketing: Šta mislite da bi konkretno trebalo uraditi, kako bi se potencijalni klijenti „probudili“?

Midžić: Prije svega, privrednike i potencijalne klijente treba educirati u smislu da shvate da je oglašavanje ozbiljna profesija, a ulaganje u oglašavanje isplativa investicija, a ne nužni trošak. Razne organizacije, ili razvojne agencije, ovdje često organizuju seminare za privrednike sa raznim temama, ali još niko i nikad o značaju brendiranja i oglašavanja. Mislim da nam je potrebno tako nešto i to sa autoritativnim predavačima.

Kasupović: Na ovo pitanje djelimično sam dao odgovor. Mislim da je isto tako bitno i osnivanje strukovnog udruženja koje bi promoviralo vrijednosti struke kroz radionice namijenjene kreativcima, ali i potencijalnim oglašivačima. Te radionice bi se trebale održavati u regionalnim (kantonalnim) središtima. Samo na taj način mali mogu shvatiti da medijski prostor nije isključivo rezerviran za velike brandove. Postoje dobri biznis portali čije newslettere primaju mnoge male i srednje firme i mislim da oni takoÄ‘er trebaju redovno pisati o važnosti i značaju oglašavanja, ali na jedan prihvatiljiviji način. Kao primjere navoditi uspješne domaće oglašivače, ali da to nisu veliki, jer vjerujem da postoje male kompanije koje kvalitetno komuniciraju.

STRAH OD NOVOG

Media Marketing: Ako izuzmemo politiku, koja sve ove poratne godine nije bila naklonjena bihaćkoj regiji, šta po vašem mišljenju stoji na putu bržem ekonomskom oporavku privrede

Midžić: Nisam ekonomista, ali pokušat ću to vidjeti iz svog ugla. Nedostatak dobre edukacije za sve, a samim tim i za privrednike. Edukacija je osnova svega, a ljudi su kod nas potpuno nepripremljeni za vremena koja dolaze. Ponekad je kočnica i u našem mentalitetu, konzervativnosti, strah nas je novog, strahujemo od promjena. A da biste danas uspjeli u poslu morate biti inovativni, jedinstveni i drukčiji. Tržište je prezasićeno proizvodima i njihovim kopijama. Uvijek se govori da su potencijali Unsko-sanskog kantona u turizmu i eko-proizvodnji, ali s izuzetkom Nacionalnog parka Una, koji je tek u nastajanju, ne postoji ništa, niti jedan proizvod ili usluga u toj oblasti koji bi imali makar i naznake brenda. Una regata vozi se već četrdeset godina, a nema vizualni identitet. Grad Bihać, kao destinacija, takoÄ‘er nema vizualni identitet. Treba samo pogledati preko brda. Hrvatska je daleko odmakla u tome. Komparativne prednosti ovog kraja su izuzetne prirodne ljepote i čista životna sredina, ali bez strateškog ulaganja u brendiranje tih stvari, sve to ne znači gotovo ništa.

Kasupović: Politika je definitivno najveći problem. Sljedeći veliki problem je hrabrost, privrednici nisu dovoljno hrabri da krenu s inovacijama. Drže se standarnih, dobro uhodanih metoda u svemu, počevši od odabira djelatnosti, do načina poslovanja. Malo je inovativnosti. Kao pozitivan primjer uspješnog poslovanja, inovativnosti i hrabrosti navodim kompaniju Kov-Grad doo kojoj je osnovna djelatnost graÄ‘evinarstvo (visoko i niskogradnja). Uprava kompanije se odlučila ići naprijed te je proširila djelovanje na proizvodnju protektiranih pneumatika po Bridgestone licenci i planiraju investirati u obnovljive izvore energije, uskoro pokreću prvu solarnu elektranu od 149 kilovata. Ovakvih primjera je malo, ali ih je bitno spomenuti, jer mogu značajno utjecati na odluke privrednika. Kada se kompanije otvore ka inovativnosti i počnu gledati naprijed, tada će vrlo lako shvatiti važnost oglašavanja.

EDUKACIJA I SAMO EDUKACIJA

Media Marketing: Možete li navesti neka poduzeća koja su, po vašem mišljenju, na vlastitu štetu izvan komunikacija, koja ne komuniciraju zato što ne razumiju potrebu za tim, a imaju sve uslove za dinamičniji razvoj?

Midžić: Kao prvo, sam grad Bihać, koji relativno dobro komunicira u nekom političko-upravnom smislu sa graÄ‘anima, potencijalnom glasačkom masom, ali ne komunicira nikako u smislu destinacijskog identiteta sa potencijalnim turistima ili stranim ulagačima. Ta se komunikacija krivo prepušta u ruke institucijama tipa turističkih zajednica koje nemaju kadrovske potencijale za takve projekte. Marketinška agencija bi u tom smislu, za relativno mala ulaganja, mogla napraviti veliki posao koji bi donio velike benefite za Bihać, a pokrenule bi se i mnoge druge stvari, što se privrede tiče. Opet, ponavljam, treba samo pogledati preko ograde kod komšija u Hrvatskoj i vidjeti kako oni brendiraju mnogo manje zanimljive i manje lijepe gradove, nego što je Bihać. Iskreno, nekih drugih firmi sa velikim potencijalima se ne mogu sjetiti, možda baš zato što ne komuniciraju pa nema ni svijesti o njima, ali svi ovdašnji proizvoÄ‘ači hrane ili davaoci turističkih usluga morali bi bolje i kvalitetnije komunicirati.

Kasupović: Ne znam koliko ima smisla navoditi imena malih kompanija (jako ih je puno), koje ne komuniciraju. Jednostavno oni ne shvataju važnost komunikacije. Niko ih nije educirao na tom polju. Ovaj kraj ima veliki privredni potencijal, posebno u eko-turizmu i proizvodnji eko-hrane. Privrednici su to uvidjeli i krenuli u tom smjeru, ali nisu shvatili koliko je važno kreiranje branda. Način na koji nastupaju ih ograničava, potencijalni klijenti (ovdje mislim na one sa zapada) im ne vjeruju. Njihova komunikacija ne ulijeva povjerenje i sigurnost jer je jako puno amaterizma. Ponekad ni sam ne mogu ocijeniti šta je gore, ovo neprofesionalno oglašavanje ili nikako!? Nadam se da će se stvari početi brže mijenjati, da će početi razumjevati važnost i početi ulagati u oglašavanje.

Media Marketing: Moguća uloga Privredne komore USK u razvoju komunikacija na području bihaćke regije?

Midžić: Bilo bi sjajno ako bi PK USK imala potencijal da sazove i okupi privrednike na seminar ili osmisli projekat edukacije za privrenike o potrebi i svijesti brendiranja i komuniciranja. Možda bi to bila i ključna stvar za unapreÄ‘enje njihovog poslovanja ili i formiranje baze klijenata od kojih bi mogle živjeti sadašnje i buduće marketinške agencije na području Unsko-sanskog kantona.

Kasupović: PK USK-a već dugi niz godina uspješno organizira MeÄ‘unarodni sajam „EKO-BIS“, sajam ima veliki broj izlagača, ali isto tako i veliki broj radionica. Ne znam zašto nikad nisu došli na ideju da naprave radionicu na temu komunikacija. Moguće da je razlog u tome što ni oni ne shvataju koji je njen značaj. Ukoliko žele da stvore bolju privrednu situaciju (kako sami kažu) na ovom području, već na ovogodišnjem sajmu treba da ugoste eminentne predavače na ovu temu. Mi smo spremni da im pomognemo, vjerujem da je i Media Marketing spreman pomoći da pokrene, u sklopu sajma, mini konferenciju o značaju komunikacija. Samo je pitanje da li su oni spremni!?